Hrvat na Islandu: “Dobio sam prvu plaću, ali ovo nisam znao”

“Život je ovdje jako skup, ali za razliku od Hrvatske gdje je plaća blagajnice 3000 kn, ovdje je 3000 eura. Ako nekome rikne frižider ili veš-mašina ne mora razbijat glavu kako će je kupit, ode i kupi”.

Vrlo zanimljivu objavu ostavio je na svom Facebooku saborski zastupnik Goran Aleksić kojem se javio, kako kaže, nesuđeni prijatelj, a njegove impresije odlučio je podijeliti i s drugima. Riječ je o zanimljivim dojmovima jednog Hrvata koji je svoje bolje sutra odlučio potražiti na Islandu, prenosi “24sata“…

Ovo je njegova objava:

IMAM NESUĐENOG PRIJATELJA KOJI JE OTIŠAO NA ISLAND – EVO NEKOLIKO CRTICA IZ PRVE RUKE:

7. septembra

Bok Gorane… Evo da Vam se javim sa dalekog Islanda. Da… Otišao sam na Island raditi. Mislim da u Hrvatskoj, na žalost, nema više smisla živjeti i raditi, sve se vrti oko toga tko gdje bio ‘41,’ ‘45,’ 91…ko ustaša a ko partizan… Ne želim da moja djeca moraju živjeti u takvom društvu. Sa vremenom će i oni doći ovdje. Ovdje se cijeni rad, dobro se plaća rad, svi su sretni, nasmijani, pristupačni, srdačni (vjerojatno zato jer nemaju ustaše i partizane). Ovdje nema šanse da vas poslodavac zezne i za jednu krunu! Glavnu riječ što se tiče radnika i poslodavaca vode sindikati, kojih na Islandu ima, mislim, tri. Svaki stanovnik Islanda, tako i ja, dobije kennitalu, to je njihov oib, a svaki poslodavac je dužan imati na poslu jedan digitalni sat u koji radnici upisuju svoj oib kada su došli na posao i kada su otišli sa posla, taj sat je od sindikata, te oni na taj način kontrolišu da li je sve u redu sa satnicom te na kraju mjeseca i sa plaćom. Plaća na Islandu je uvijek prvog u mjesecu, svima, bez izuzetaka, ako prvi pada na vikend ili neradni dan onda je uvijek dan prije toga. Neki dan sam se prošetao po Reykjaviku i otišao u banku promijeniti eure… Prvo, u banci vas dočeka jedan gospodin u odjelu koji vam da broj za uslugu koju čekate, i zatim čekate… Uz kafu, čitanje novina… A banci je gužva, svi nasmijani, pogledam oko sebe i mislim si da nisam možda ušao slučajno u neki kafić… Dođe jedna gospođa koja pokupi šoljice od kafa, pita vas da li ste za još jednu kafu…. I tako… Čudno. Tu nema ni Erste, ni Addiko, ni Hypo, ni Sberbank…. Samo njihove islandske banke… Eto… Toliko od mene. Nadam se da vas nisam zagnjavio. Pratit ću i dalje vaš rad i rad vaše stranke koju podržavam. Žao mi je što niste imali vremena za nove prijatelje da se upoznamo i popijemo piće, ali možda drugom prilikom. Pozdrav!”

U više od 20 godina staža koliko imam prvi put se osjećam cijenjeno na poslu, osjećam kao da sam tu već godinama a ne tek sedam dana…. Nemaš pojma koliko mi je bilo teško napustiti dom, porodicu, Hrvatsku… Lijepu Hrvatsku… Koju siluju svakodnevno raznorazne spodobe na razne moguće načine… Probaj nešto pokušati napraviti sa koalicionim partnerima da konačno više neko dođe na vlast bez ikakvih oznaka.

20. septembra

Bok, jedna zanimljivost koju bi možda bilo pametno i u hrvatskoj uvest. Nisam ni ja znao, ali prva plaća koju dobiješ kod nekog poslodavca se dobiva bruto na račun, znači prvi mjesec se ne plaćaju porezi i ostale stvari….

9. oktobra

Bok Goran! Kako si? Evo malo da se javim… Ja sam dobro… Osim što mi fali porodica sve drugo je super! Dobio sam prvu plaću… Mogu reći da je “saborska” druga će bit najvjerovatnije premijerska! Ono što me je iznenadilo ovdje pri otvaranju računa u banci je da banka ne naplaćuje ništa za vođenje računa, to sve rješava poslodavac, ja plaćam eventualno naknade ako želim prekoračenje po računu ali to je normalno… Druga stvar je što u banci se nalazi moj izvadak od plaće, dakle ako ga želim na ruke samo kažem da mi ga isprintaju. Ovdje se sve, ali doslovno sve, od trgovine, frizera, pultova… Sve, sve… Plaća debitnom karticom, gotovo niko nema gotovine kod sebe, to mi je jako čudno ali se polako privikavam…. Ljudi su fantastični, jučer smo baš bili na piću poslije posla, Hrvati, Latvijci, Litvanci, Filipinac, Čeh i nekoliko Islanđana…. Predobro, svi pričamo na engleskom, nema politikantstva, nema ustaša i partizana, samo veliko prijateljstvo…. Islanđani su genijalni ljudi, pomognu kad god treba, di god treba…. Eto… Toliko za sada…

Inače… Život je ovdje jako skup, ali za razliku od Hrvatske gdje je plaća blagajnice 3000 kuna ovdje je 3000 eura, i naravno da se da lijepo uštedjet… Ovdje ako nekome rikne frižider ili veš-mašina ne mora razbijat glavu kako će je kupit, ode i kupi…. Nije kao kod nas da mora na 24 rate u Pevecu pa radi dok ju ne otplati….

Imaju novaca taman koliko im je potrebno za normalan život, a ne za život na kredit…

Izvor: haber.ba