Šta štiti organizam od raka u debelom crijevu, dojci i plućima? Donosimo listu 5 magičnih namirnica!

Svrha je probavnog sustava odvojiti hranjive tvari (vitamine, minerale, ugljikohidrate, masti, proteine i vodu) od ostatka hrane koju je čovjek pojeo i uskladištiti otpadne tvari dok ih organizam ne izbaci. Probavni se sustav sastoji od jednjaka, želuca, te tankog i debelog crijeva, piše dr. Morana Brkljačić za dnevno.hr.

 

Anatomski, crijeva dijelimo u dva glavna dijela: tanko crijevo, koje se sastoji od duodenuma (dvanaesnika), jejunuma i ileuma, te na debelo crijevo, koje se pak dijeli u cekum (slijepo crijevo), kolon (dijelovi kojeg su uzlazni, poprečni, silazni i sigmoidni kolon), rektum i analni kanal. Tanko crijevo prosječne je duljine oko 7 metara, dok je debelo crijevo dugo oko 1,5 metar. Određeni dijelovi crijeva razlikuju se po svojoj građi i po funkciji koju obavljaju.

Tanko se crijevo sastoji od tri dijela:

dvanaesnika (duodenuma), duljine oko 30 cm (što odgovara širini dvanaest palčeva, od kojega i potječe naziv) u kojeg se ulijevaju probavni sokovi jetre i gušterače, te žuč iz žučnog mjehura; jejunuma, duljine 2-8 m, u kojemu se dovršava razgradnja hrane. Latinska riječ jejunum po kojoj je crijevo dobilo ime znači gladan jer je ovo crijevo veći dio vremena uglavnom prazno; ileuma, duljine oko 4 m, u kojem se razgrađeni sastojci hrane upijaju u krv.

Tanko crijevo dio je probavnog sustava u kojem se probavljena hrana u cijelosti preradi i pretvori u tekućinu te odlazi u krv. Od pete godine života pa nadalje, tanko je crijevo dugačko pet do šest metara. Hrana iz želuca nastavlja svoju probavu u prvom dijelu tankog crijeva (dvanaesniku) a iz tankog crijeva odlazi u debelo crijevo. Kroz tanko crijevo hrana putuje valovitim stezanjem mišića koje se zove peristaltika. Probava proteina u peptide i aminokiseline uglavnom se pojavljuje u želucu ali katkad i u tankom crijevu. U tom se dijelu probavne cijevi odvija većina kemijskih reakcija. Tu se, naime peptidi razgrađuju u aminokiseline, lipidi (masti) u masne kiseline i glicerol, dok se ugljikohidrati razgrađuju u jednostavnije šećere primjerice glukozu.

Debelo crijevo ima četiri dijela: uzlazni (colon ascendens), transverzalni (colon transversus), silazni (colon descendens) i sigmoidni (colon sigmoideum), koji se nastavljaju jedan na drugi u obliku luka. Debelo crijevo leži isprva desno od tankog crijeva, a onda sukcesivno superiorno i anteriorno od njega, lijevo od njega, te na kraju ispod njega.Debelo crijevo (lat. intestinum crassum) je dio probavnog susatava koji se nastavlja na tanko crijevo (lat. intestinum tenue).

U debelom crijevu završavaju ostaci probavljene hrane te se resorbiraju ostaci vode i pohranjuju ostaci probavljene hrane koji trunu.

Na mjestu gdje tanko crijevo (lat. intestinum tenue), točnije vito crijevo (lat. ileum) ulazi u debelo, nalazi se Bauchinijev zalistak (lat. valva ileocecalis) koji poput ventila spriječava povratak probavljenog sadržaja natrag iz debelog u tanko crijevo. Na dnu slijepog crijeva nalazi se crvuljak (lat. appendix vermiformis) koji se često pogrešno naziva slijepo crijevo.

Bolesti crijeva

Enteritis je upala tankog crijeva koja ponekada zahvaća i debelo crijevo. Enteritis koji nalikuje na salmonelozu ili šigelozu, pogađa sve dobne skupine, no izgleda da je najveća incidencija između 1. i 5. godine života. Jedan od glavnih simptoma je dijareja (proljev) koji je vodenast a ponekad i krvav. U obojenim razmazima stolice vide se leukociti. Temperaturatijela može biti od 38 do 40 ˚C koja ima recidivirajući ili intermitentni tijek, uz česte bolove u trbuhu i hepatosplenomegaliju – povećanu jetru i slezenu. Infekcija se može prezentirati i kao subakutni bakterijski endokarditis, septički artritis, meningitis ili vrućicanepoznatog uzroka. Najčešći uzročnici enteritisa su Salmonella, Escherichia coli (E. coli), Staphylococcus aureus (S. aureus), Campylobacter jejuni (C. jejuni), Shigella, Yersinia enterocolitica (Y. enterocolitica). Također je poznat radijacijski enteritis koji je posljedica terapije zračenjem (radijacijski enteritis).

Simptomi enteritisa mogu se razviti unutar nekoliko sati do nekoliko dana nakon infekcije. Simptomi mogu biti: proljev, mučnina i povraćanje, gubitak apetita, abdominalni grčevi i bol, krvarenje uz izlazak sluzave tekućine/mase iz rektuma. Uz opisane simptome mogu se pojaviti i simptomi kao što su: suha usta, upale oči, nedostatak suza, smanjeni volumen urina (manje mokrite), taman urin, česti umor. Kod vrlo male djece, novorođenčadi, može se dogoditi i ulegnuće fontanele (meki oglavak na vrhu glave) kao znak dehidracije.

Crijevne zarazne bolesti ili bolesti prljavih ruku najčešće su bolesti niskoga higijenskog standarda, uz otrovanje hranom koje je često prisutno i u civiliziranom svijetu. Uzročnik ili njegovi toksini ulaze u organizam kroz usta, razmnožavaju se u crijevu, oštećuju sluznicu crijeva i najčešće se izlučuju stolicom.

Uzročnici ili njihovi produkti izazivaju upalu koja može zahvatiti cijeli probavni sustav (gastroenterokolitis) ili samo neke njegove dijelove (gastroenteritis, enteritis, enterokolitis, kolitis). Klinička slika crijevnih zaraznih bolesti najčešće je karakterizirana simptomima probavnog sustava, među kojima dominira proljev. Ostali (opći) simptomi su vrućica, mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, žeđ, suhe sluznice te simptomi zatajenja bubrega (dehidracija!). Kod kroničnih su proljeva česti simptomi koji su posljedica poremećaja apsorpcije vitamina, proteina i drugih za organizam važnih tvari (anemija, gubitak težine, avitaminoze itd.).

Opće simptome nalazimo samo u akutnim infektivnim proljevima koji kratko traju, prolaze za nekoliko dana i najizraženiji su u početku bolesti. Lokalni, crijevni simptomi javljaju se i u akutnim i u kroničnim stanjima, a najčešći su proljev, bolovi u trbuhu i katkad povraćanje. Po tim se simptomima mogu prepoznati akutni gastroenteritis (jako povraćanje s obilnim vodenastim stolicama uz grčevite bolove u trbuhu), akutni enterokolitis (rijetko-kašaste, sluzave stolice uz grčevite boli u trbuhu) te akutni kolitis ili dizenterički sindrom (oskudne, kašaste stolice s primjesama sluzi i krvi uz grčeve u trbuhu).

Nekrotizirajući enterokolitis je stečena bolest, ponajprije nedonoščadi ili bolesne djece, obilježena nekrozom crijevne sluznice ili čak dubljih dijelova stijenke. Znakovi i simptomi su nepodnošenje hrane, letargija, nestalnost temperature, ileus, napuhnutost, povraćanje žuči, hematohezija, reducirajuće tvari u stolici, apneja i ponekad znakovi sepse. Dijagnoza se postavlja klinički a potvrđuje slikovnim pretragama. Liječenje je ponajprije potporno a uključuje nazogastričnu sukciju, parenteralnu primjenu tekućina, potpunu parenteralnu prehranu, antibiotike, izolaciju u slučajevima infekcije i često, kirurški zahvat. NASTAVAK NA STRANI 2